VISOČKI KLUB 65 GODINA ISPUNJAVA SAN O VISINAMA

Čovjekova želja za letenjem stara je hiljadama godina, prikazivana je na različite načine, zavisno od kulture naroda. Neki su je prikazivali slikama, neki mitovima, a neki su čak koristili psihoaktivne supstance da bi zavarali osjećaj za ravnotežu i stvorili osjećaj lebdenja.

Među onima koji imaju priliku da samostalno lete i upravljaju letjelicama su i članovi visočkog Aerokluba “Izet Kurtalić”.

Klub je osnovan prije 65 godina, tada su izvedeni i prvi skokovi padobranom i obavljena je prva obuka aeromodelara. Članovi kluba krajem devedesetih godina izgradili su sportsko letjelište koje se nalazi sedam kilometara sjeverozapadno od grada, a ime je dobilo po bivšem predsjedniku tog aerokluba i Saveza aeroklubova BiH Kenanu Jusufbašiću.

Prisjetit ćemo se intervjua koji je urađen sa velikim zaljubljenikom u letenje, Visočaninom Edinom Šahinovićem:

– „Članovi visočkog kluba lete 20 godina, san o visinama je njihova stvarnost, gotovo i svakodnevnica.“, počinje svoju interesantnu priču Edin.

Šahinović pojašnjava da je izgradnja letjelišta, na inicijativu Jusufbašića, počela 1996., a da je zvanično otvoreno 1998. godine. Godinu dana poslije Aeroklub je nabavio dvije jedrilice VIVAT L13-SDL kada je klub dobio dozvole za letenje. Prvi let na tom letjelištu obavio je nastavnik letenja Irfan Habibović iz Aerokluba iz Sarajeva.

Obuka članova Aerokluba “Izet Kurtalić” počela je 1999. godine, kada je nastavnik iz Mostara upravljačke komande jedrilicom u ruke dao članovima kluba, tad je dozvolu dobilo njih sedam.

Šahinović kaže da sportskom jedrilicom upravlja 20-ak godina te da će mu prvo, samostalno letenje ostati zauvijek u sjećanju.

“Kad nastavnik kaže ‘Ja izlazim, sad ideš sam’, e tad te trema uhvati, tad je trema jača od želje”, navodi Šahinović.

Dodao je da prvi let traje veoma kratko, ali da se ne zaboravlja.

“Puni gas, priprema, provjera, gorivo, pritisak, instrumenti, i samo osjetiš kad ‘odlijepi’. Kad ‘odlijepi’ onda je gotovo”, prisjeća se Šahinović svog prvog leta.

Kaže da poslije prvog leta ponovo idu provjere s nastavnikom te da su u početku provjere česte.

Letenje nije opasno, akcentira, ono je ozbiljno.

Da bi čovjek mogao upravljati sportskom letjelicom koja se može podignuti i do 5.000 metara treba imati sedam sati letenja.

Pilot-početnik dnevno može letjeti četiri školska sata, sat traje pet minuta.

“Možeš letjeti cijeli dan, kružiti oko piste, ali sve informacije ne mogu “sjesti” i ne može se složiti ono što si naučio”, pojašnjava Šahinović.

Poslije tih sedam sati treba napuniti 30 sati letenja da bi izašao na polaganje.

Na upit stvara li letenje ovisnost, Šahinović kaže “Ne mora se letjeti, čovjek se može kontrolisati, ali se zavoli, mnogo, kad naučiš, to je kao ptica, stalno da ti je da letiš”, završava priču o svom interesantnom hobiju Edin Šahinović.

fb-share-icon0