VEDAD EF. LIMO: Zarazne bolesti i odlazak u džemat

Kao što nam je poznato postoje mnoge bolesti. Neke od njih su prelazne, a neke nisu. Ovaj put želim da govorim o bolestima koje su prelazne i kako da se ponašamo u slučaju da smo i mi sami dobili takvu bolest.

Poznato je da se u zimskom periodu pojave epidemije raznih bolesti koje su zarazne, razne vrste gripa koje su prelazne i zarazne, čak su neke vrste i smrtonosne. Zatim razne vrste virusnih i bakterijskih bolesti od virusne upale pluća, vodenih ospica, pa sve do šarlaha i ostalih prenosivih bolesti.

Da li je bolje, ukoliko čovjek dobije neku od tih bolesti, npr. gripu, ići u džamiju na obavezne namaze i na džumu ili je bolje klanjati ih kući za vrijeme dok traje bolest, kako ne bi prenijeli to na druge ljude.

Islamski pravnici su pojasnili kakva je to bolest zbog koje je opravdano izostaviti klanjanje u džematu:

  1. Bolest zbog koje bolesnik ne može otići u džemat, ili bi se bolest povećala ili bi time uzrokovano sporije izlječenje ako bi otišao.
  2. Bolest sa kojom će naštetiti drugim džematlijama, poput zaraznih bolesti, ili im činiti ezijet ako prisustvuje namazu.

„Bolesnik ima opravdanje u ostavljanju namaza u džematu i džume po stavu velike većine učenjaka. Nije mi poznato da ima razilaženja među učenjacima oko dozvole bolesniku da izostavi klanjanje u džematu. Onome ko ne prisustvuje džematu zbog bolesti, piše mu se nagrada za sva djela koja je činio kada je bio zdrav, pa tako i nagrada džemata.

Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Kada se Allahov rob razboli ili bude na putovanju, njemu se piše nagrada za djela koja je činio kada je bio zdrav i kod kuće.” (Buharija, br. 2996)

Kaže Nevevi: „Kažu učenjaci da je od opravdanja ostavljanja klanjanja u džematu da klanjač bude bolestan tako da hodanje teško pada, pa i ako je u mogućnosti, ali mu to šteti i čini teškoću, jer kaže Uzvišeni Allah „I On vam u vjeri nije ništa teško propisao“.

A ako je bolesnik bolestan zaraznom bolešću, to je valjano šerijatsko opravdanje za ostavljanje namaza u džematu kako ne bi nanosio štetu klanjačima i činio im time ezijet. Pa čak kada bi mu se i zabranilo da dolazi u mesdžid dok ne ozdravi bilo bi ispravno, jer je Poslanik, a.s. npr. zabranio da se bolesne deve spajaju sa zdravim.

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik a.s., rekao: „Nikako ne dovodite bolesne (deve) kod zdravih“. Pa kad je tako Poslanik a.s. odredio da se postupa sa životinjama, kako onda tek treba paziti kada su u pitanju ljudi.

Danas, kada znamo gotovo sve zarazne bolesti, medicina je ustanovila da mjesta i odjeli na kojima se liječe oboljeli od zaraznih bolesti treba da se izoliraju od drugih – kako oni to stručno nazivaju karantin, kako bi se na taj način spriječilo širenje zaraznih bolesti. Islam nam je jasno, još prije toliko vremena, ukazao na tu činjenicu.

Kazao je Allahov Poslanik: ”Kada čujete za koleru – kugu u nekom mjestu, a vi ste izvan tog mjesta, ne ulazite u njega, a oni koji su u njemu, neka ga ne napuštaju.” Iz ovog hadisa vidimo kako nam je islam na jednostavan način pojasnio način zaštite od zaraznih bolesti. Dakle, oni koji se ne nalaze u tom mjestu, neka ne dolaze u mjesto zaraženo bolešću, a oni koji su se zatekli u njemu, neka ne izlaze, kako time ne bi proširili bolest i na druga mjesta.

Prema tome, lagana prehlada ili ona koja je u svom početku ili završetku nije šerijatsko opravdanje za ostavljanje namaza u džematu. Dok je teža gripa opravdanje za ostavljanje namaza u džematu, jer je zarazna i jer bolesniku stvara razne teškoće. Dovoljno je to što je zarazna da bude razlog ostavljanja klanjanja u džematu.

Islam je vjera koja zdravlje smatra jednom od najvećih Allahovih blagodati, stoga podstiče čovjeka da bude zahvalan svome Stvoritelju na toj blagodati tako što čovjek svoje zdravlje neće ugrožavati i dovoditi u pitanje.

Također, islam je još prije 14 stoljeća ukazao na mnoge preventivne mjere koje imaju za cilj očuvanje čovjekovog zdravlja, a koje su, u velikom broju slučajeva, naknadno potvrđene od strane savremene medicine.

Hvaljen neka je Onaj Koji je objavio Kur’an i poslao Poslanika kao milost svjetovima, Onaj Koji je ukazao čovječanstvu na svako dobro i podstakao ga na njegovo činjenje, ali i upozorio na svako zlo, te zabranio njegovo činjenje, a sve u cilju postizanja jedne zdrave sredine, sklada i harmonije.

Imam Hadži Ibrahimove džamije, Vedad ef. Limo
Hutba – Visoko, petak, 27. decembar 2019. / 1. džumade-l-ula 1441.

fb-share-icon0