ŠKOLA KOJA SE ZOVE ŽIVOT: Zašto upisati FKG u sedamdeset i sedam priča

Držim da se temeljni značaj ove knjižice, njezina nesagledivo poučna važnost, nalazi u opisima klijanja svakog prvotnog, neobaviještenog i neutemeljenog dojma u jednom od zasigurno najcjenjenijih iskustava u Velikoj Žitnici, koja bez sumnje čuva temelje za naše kruholomstvo.

Zacijelo ne možemo govoriti o jedinstvenoj težnji, ujedinjenom pojmovniku niti o zajedničkoj točki susretanja i oduševljenja. No, i najoprečnija iznjedrena saznanja, u sebi – diskretno ili eksplicitno, namjerno ili slučajno – drže nadu u naraštaje koje je Škola ispratila zaogrnuvši ih iskustvom i upoznavši ih sa sviješću i napretkom – postulatima lijepe budućnosti koju otpočinju u zaumlju, a koju nastavljaju u raznim područjima ljudske djelatnosti, u službi mladosti.

Iako raznovrsna po sadržaju, intonaciji, duljini i opsegu primljenog i uvaženog iskustva, sva ona vuku zajedničku nit entuzijastičnog, nadonosnog veziva Gimnazije, koje se u svojoj konačnici trudi postati odijelom u kojem će mladi prisegnuti u korist svojih dobročinitelja i njihova zanata. U njemu djeluju kao čovjekoljubivi pripravnici u Školi upornosti, koja, utjelovljivanjem onoga iza čega stoji njezino geslo „Pax et bonum“, poučava o strasnom oživljavanju svega što se inače smatra mrtvim i vrijednim prezira i zaborava u kaotičnom mrmoru vremena. Jer, ne raditi na probitku mladeži, ne poučavati je strpljivu kultiviranju volonterskog djelovanja, ne poticati prometanje njezina dara u snagu izražaja, u ohrabrenu i ohrabrujućem duhu – značilo bi izložiti je kontaktu s učmalim ništavilom koje mari za probitak počašćen epitetima „isplativosti“ i „potrebe“.

Nit urešena i učvršćena nepromijenjenim ljudskim težnjama za sviješću i napretkom (u vlastitoj Žitnici, kao i onoj cijeloga čovječanstva) vjerojatno kroji bit i smisao djelovanja ljudi ove Ustanove i strast kojom je taj put vođen (po Wildeu: civiliziranje zajednice).

Njezino će naslijeđe, nastavljajući se opirati sveprisutnoj opstrukciji i zabašurivanju vrijednih ideja, poštenja, hrabrosti i istinoljubivosti, rezonantno odjeknuti u svakome tko je s pravom nakanom preuzeo povjereno mu znanje, kamo god se uputio. Svakome će u beznađu ocrtati putanju i ponoviti što je odavno poznato – da je sam put cilj.

Tekst napisala ? Zlata Veronika Bošnjak, učenica II.b razreda