Seid Zimić: NE ZNAM SLIKATI – ŠTETA

Ako dobra ideja može biti remek-djelo, onda sam ja mikro-umjetnik što razasu izazov onima koji znaju i vole ostaviti bojali-trag po sokacima znanim i neznanim. U neko vrijeme će vrli prolaznik, vidno nadahnut, pitati – ko li je, šta li je …

Motivi mrtve prirode, portreta i pejzaža ključaju na sve strane od praskozorja do sumraka, od jeseni do jeseni; čekaju virtuoza lahke ruke sa unikatnom vizijom da ih na svoj način pokloni obližnjoj fasadi, smrknutom sivom podzidu, novoj zastavi u pustom parku.

A reklame, to je posebna priča! Linija do linije, krug do kruga. Pomisliš da je iza stakla predstavništvo za olimpijske igre ili kompanija za dvosmjerni transport lako lomljivih roba, a ono buregdžinica sa pitama u kolutovima, a kraj nje knjižara sa sveskama različitih linija …

Fali našim kvartovima malo više duše, farbi u kolu razigranom, tajni „naivom“ popečaćenih. Fali akcija onih koje je Bog obdario. Ja ne znam slikati – šteta, ali znam stati pred sliku (nečiji izliv emocija) i reći – hvala, veliko hvala.

Seid Zimić

fb-share-icon0