Sadžida dedić: STIHOVI ENESA KIŠEVIĆA UZ JUTARNJU KAFU

Prolaze ovi tužni dani. Prepuni smo briga za naše najmilije. Svakog trenutka pratimo vijesti.

Učinimo da život bude ljepši. Ukrasimo ga poezijom. Sjetila sam se Enesa Kiševića, pjesnika i glumca, rođenog u Bosni i Hercegovini, sa stalnom adresom u Zagrebu. Nekad je na bio čest gost na televiziji. Recitovao je svoje i tuđe stihove. Njegov glas je bio poseban. Svaku riječ je donosio nježno sa puno emocija.

Sve njegove pjesme nose poruku o životu, o ljubavi…

Pjesmu „Pa to je krasno“ koju sam odabrala za vas recitovao je često Rade Šerbedžija. Enes Kišević objavio je četrnaest zbirki poezije. Za svoje stihove dobio je niz nagrada…

Ugodan dan vam želim dragi moji i ostanite u kući.

ENES KIŠEVIĆ

Pa to je krasno

Vani su padali pijanci umjesto snijega.

Bio je siječanj, ili januar?

Ne sjećam se više.

Pozvan u tuđi stan

Sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,

Ona u opasnoj dobi,

A ja poput pijetla,

Pričam joj pjesme.

Ona se divila:

Bedrima, dojkama, kukovima…

Svim svojim sokovima,

Ona se divila mojim stihovima,

A ja sam pio vinjak.

I jedino što je znala reći:

– Pa to je krasno.

I meni je sve bilo jasno.

I užasno. I strašno. I žao.

I sva bih blaga dao

Da mi se vrate riječi

Što sam joj reko,

Ali bilo je već kasno.

Ona je ležala pored kamina,

I kao da se kaje,

Rumena od vatre vina

Plakala je.

I ne hoteći,

Griješila je milujući jastuk,

Misleći pritom da sam vuk koji će skočiti,

A ja sam bio pozvan,

Ako se ne varam,

U ovaj stan tek nešto popiti.

I sjedio sam potpuno miran.

Dosada je glodala tišinu.

Vatra se jarcala u kaminu…

A ona je pričala o svojoj mački,

I o ludnici u diskiću,

I o nekom crnom mladiću

Koji ima kola i deset milijuna na knjižici…

I meni je sad stvarno sve bilo jasno,

I rekao sam djevojčici:

– Pa to je krasno. To je, zaista, krasno.

I otišao sam padajući sa snijegom po ulici.

A to je, zaista, krasno!

fb-share-icon0