Sadžida Dedić o visočkom dragulju Nejri Mlačo – SVILENA MOJA

Svilena moja,

živimo u vrijeme kad svijet se pretvorio u osinje gnijezdo. Vrijednosti postojanja i vjerovanja ponekad izgube putanju. Mnoštvo je bezličnih likova oko nas. Tužno je što takvi postaju primjer mladim i krhkim dušama.

Onda se pojavi lepršavo lice tvoje mladosti koje je svoj životni put otkalo mukotrpnim učenjem i radom sa željom da ovaj svijet i život u njemu učiniš ljepšim i humanijim.

Izgledaš otmjeno kao dama s osmijehom djevojčice. Lijepa. Pametna. Uspješna. Uskoro ćeš završiti svoje prvo putovanje stazama medicinskih nauka.

Vidim bezbroj neprospavanih noći i nepopijenih kafa sa prijateljima onako usput. Vidim kako te grle tišine dok nestaješ u stranicama nepoznatog. Uvijek željna novih saznanja.

Vidim kako te grle ruke najdražih. Tu ti je još uvijek najtoplije. Tu obitavaju posebni mirisi ljubavi. Plemenitost kojom si obdarena nije se iznjedrila slučajno. Gnijezdo iz kog si se otisnula u svijet posebno je satkano od tanjušnih niti ljubavi mame Suade, koja nesebično nudi svoju ljubav i drugoj djeci, i oca Akifa čija se nježnost i brižnost dokučuje posebnim sluhom.

Na kapijama tvojih proljeća bilo je i kiša, sigurna sam. Ali ti se nisi dala omesti sitnim kapima kušnje koja je neizbježna u svačijem životu pa i tvom. Poslije bi se nizali biseri od sunca.

Šest puta biti ponos dekana, primjer je za divljenje.

Svilena moja,

ti si svjetlost koju želim da pamtim i vjerujem da sve može biti drugačije. Da sve može biti ljubav. Mora.

Ne postoji prazan hod u tvojim snovima. U zatišju, poslije svih obaveza, čekale su te ljepote metropola, upoznavanje različitosti ljudi, njihovih kultura i umjetnosti. Ti si im se odazivala osmijehom i toplim zagrljajem. Zasluženo.

Još ti je duša poput proljetnog cvijeta. Lepršava. Još uvijek misliš da možeš i moraš mnogo više. Polahko.

Raskršća koja slijede nova su nepoznanica. Tebi to ne smeta. A šta je život nego vječito traganje. Odslušat ćeš mnoge otkucaje srca, otkrivajući tajnu ritma…

Ostaneš li ovdje, čekaju te vjetrovi. Pretvori se u oluju. Nestat će! Neko mora promijeniti ovaj svijet.

Odeš li, ponesi sa sobom miris bosanskih svitanja. Ponesi pogled na maslačak iz djetinjstva. U tim se uspomenama krije tajna opstanka u dalekom svijetu. Kad šutiš, a čuješ žubor Fojnice i riječi najdražih.

Šta god da odabereš, ispravno je. Tvoje su putanje davno iscrtane. Slijedi šapat duše. Ona nikad ne griješi.

Neke se stvari nikad i nigdje neće promijeniti.

Nebitne ljudske priče obojit će ti dan. Pamtit ćeš ih. Kad prođe vrijeme, prepričavat ćeš ih kao anegdotu. One tužne pohranit ćeš duboko u sebi. Život je zbirka smijeha i suza.

Jedno sigurno znam – da nikada posustati nećeš u potrebi da pomogneš onima kojima je to neophodno.

Jer si odlučna i hrabra, svilena moja. Jer si kaplja sunca utisnuta na čelu svakog budućeg jutra.

Sadžida Dedić

fb-share-icon0