Priča o Betonskom mostu na rijeci Bosni u Visokom

Veliki betonski most preko rijeke Bosne u Visokom izgrađen je tokom 1928. i 1929. godine, umjesto prijašnjeg drvenog. Ovaj objekat skladnih i jednostavnih linija projektovao je Adam Til u saradnji sa Josipom Misilom i Rikardom Veberom. Konstrukciju mosta nosi pet jakih i stabilnih kula, međusobno povezanih lukovima. Dva srednja luka imaju najveći raspon. Završava se betonskom ogradom, perforiranom otvorima sa metalnim šipkama u vidu zaštitne mreže, u pravolinijskom nizu. Lakim linijama, skladnim proporcijama i jednostavnom ljepotom podsjeća na slične željezne konstrukcije.

Pravolinijski niz otvora na ogradi prekidaju ojačanja u vidu teških kubičnih masa, postavljenih na istom odstojanju. Vizuelno spojene s kulama one dobijaju i konstruktivnu ulogu akcentirajući mjesta – tačke u kojima počinju i završavaju lukovi.
Sve mosne konstrukcije uključujući temelje, krila, ograde itd., projektovane su i izrađene od nabijenog ili armiranog betona (izuzev neznatnog oblaganja kljunova obiju riječnih stubova), pa je ovaj objekat okarakterisan kao najveća betonska konstrukcija na teritoriju bivše sarajevske Građevinske direkcije (tj. u Bosni i Hercegovini), a jedan od najvećih armiranih betonskih mostova u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji.

Veoma važna činjenica je da je most i nakon renoviranja i rekonstrukcije u više navrata, u periodu poslije II sv. rata, kada je oštećen bombardovanjem Visokog 1945. godine, do danas zadržao prvobitni izgled. Kao mjera zaštite objekta ovaj autentični spomenik kulturno-historijskog naslijeđa uvršten je na listu lokaliteta i objekata kulturno-historijskog naslijeđa Visokog. Most predstavlja nepokretno dobro od značaja za Grad Visoko, i po svojoj historijskoj, estetskoj i umjetničkoj vrijednosti svrstan je u II kategoriju objekata uz rehabilitaciju i zaštitu postojećeg izgleda kao cjeline.

Fotografija: Arhiv Zavičajnog muzeja Visoko, 1953. godina