NEUMORNI: Humanitarci sa Buka posjetili i pomogli samohranu majku Željanu i dječaka Zlatana iz Kladnja

Hrabri i aktivni momci, gaze i ruše sve rekorde, ali one najupečatljivije, one koji ostavljaju traga na ljudskim srcima.

Iz dana u dan pretvaraju se u prave pravcate heroje, koji pišu najljepše priče.

Život i jeste priča u kojima žive junaci, a naši humanitarci donose sreću i vraćaju nadu ljudima. Podižu mnoge iz ponora i tmine, osvijetle im put i jačaju im vjeru u ljudsku dobrotu i spremnost da pomognu svima u nevolji. Bez obzira na vjeru i naciju, dječja bol i tuga ih slama i daje im snagu da se pokrenu.

Humanitarci u saradnji sa koordinatoricom “dobro.ba”, Razijom Hodžić, su saznali za tužnu priču samohrane majke Željane i njenog sina Zlatana, učenika VII razreda. Porodica Jurkić živi u neuslovnom jednosobnom stanu u Kladnju. Majka Željana i njen sin žive od 25 KM dječjeg doplatka. Ponekad čisteći tuđe kuće zaradi dnevnicu, što nije dovoljno za osnovne životne troškove. Teško je školovati i hraniti dijete od jednog velikog ništa. Majka je zabrinuta, brine se za budućnost svog sina, jedine utjehe i vedrine koju ima. Dječak brine svoje brige, u mraku malene sobice pati i tuguje zbog stanja u kome se godinama nalaze. Teško je buditi se u hladnoj i praznoj prostoriji, te ne znati da li ćete sutra imati zalogaj hljeba. Životni teret pritisnuo je nedužnog dječaka i učinio ga mnogo zrelijim od svojih vršnjaka.

Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, potpori i podršci koju svakodnevno pružaju, i ovaj put je donacija otišla u prave ruke. Porodicu Jurkić pomogli su sa 1000 KM, hranom, higijenskim potrepštinama, slatkišima, odjećom i obućom za dječaka, ruksakom i školskim priborom.

Dok je trajala posjeta saznali su da u istoj zgradi živi teško bolestan čovjek sa suprugom i troje djece. Otac je invalidno lice i porodica živi od njegove invalidnine, jako teško i skromno.  Njih su pomogli sa 400KM i tako  im bar malo olakšali teret života.

Nemoguće je napisati ono što mladi aktivisti zateknu na terenu, ne postoji papir koji bi podnio teret života koji je pritisnuo ove ljude. Svaka akcija nosi jednu novu sjetu i bol, ali s druge strane vraća ljudima vjeru i nadu. Ispuni se srce kada vidite da ste upravo vi razlog nečije iznenadne sreće. Jer život ne bi imao smisla bez dobra kojeg činimo, a sve što činimo samo je u Njegovo ime i radi Njegovog zadovoljstva.

Ono što draga srca udijelimo, pa bilo to sitno kao jedna hurma, ima pravu vrijednost kod Gospodara Svjetova. Ne zaboravimo da je ovaj svijet važan ispit, udružimo se da ne padnemo, jer popravnog nema. Zato brate, budi i ti već sutra razlog nečije sreće i osmijeha, jer i lijepa riječ je dobro djelo.

Humanitarci sa Buka