Izuzetan opis visočkih tabaka iz 1901. godine (II dio)

Tabačka naseobina u Visokom (Stanko Ljubičić, časopis Nada, 15. decembar 1901. godine)

… Od zgrada spominjemo „tabačku esnafsku kahvu“, koja služi svima „tabacima“ za odmora uz fildžan kahve, pa još kao stražarnica nad svom tabanom, kao radionica opanaka i kao obično skupljalište kupaca i prodavača.

Za tabačkom esnafskom kahvom stoji „teknetluk“ (koritnjak), gdje su smještena nepokretna, uska, dugačka hrastova tekneta (korita) sa dvostrukim drvenim pritiskom u kojima se zimi i ljeti napunjavaju kože ćusele rujinom i drže pod kamenom.

Na cesti i praznom prostoru pored esnafske kave jeste tabačko tržište, gdje se sakupljaju tovari sa kožom, rujem, šiškom, drvima itd.

Preko ceste od esnafske kahve, pravo uz potok Kraljevac pruža se između zgrada tabačka radionica. To je dosta mračna ulica pod trijemovima — „krečakluk“, kroz koji brzi potok odnosi tabačke otpatke i nečistoće ispod ceste u Fojnicu.

Tabačke radionice su na jedan ili na dva boja, tj. prizemni ozidani i gornji, napravljen od drveta. Na gornjem boju je unaokolo napravljen trijem za vješanje i sušenje koža, gdje se vjetre. Taj boj zove se „udžara“. Prizemne bojeve sačinjavaju podrumi, magaze, gazane, krečluci itd.

Pred ovim je do vode oširoki, kamenom pokaldrmljeni trijem, gdje se nalaze u radu iste one stvari, koje su i na tabačkom otoku spomenute. U istoj suri (redu) u kojoj se nalazi esnafska kahva, stoji i „tabačka džamija“ uz jedno gorostasno staro drvo.

U noći slabo se radi o tabačluku. Rad otpočinje uvijek u sabah a svršava akšamom. Zemljište (milćevi) na lijevoj obali Fojnice, gdje se nalazi „tabahana“ jest većinom vakufski, a i privatno. Zgrade pak također su nešto vakufske, a nešto privatne. Stupe i druge tabačke sprave i stvari jesu vlasništvo privatno, tj. pojedinaca ili njih više u društvu.

Tabački esnaf (društvo) sastoji od tabačkijeh pravijeh članova sa testirom (sposobnicom za tabačluk). To su: Ahija (upravitelj) koji upravlja, rukovodi i nadzire sav rad i život tabačkog esnafa, age (vlasnici, trgovci robe i tabačkog posjeda), koji imadu po jednog ili više iščija (majstora), iščije (majstori), koji svoju ili pod plaću aginsku robu izrađuju. Uz ovo su još bez testira šegrti koji se uz malu zaradu naučavaju kod iščije tabačluku, i irgati (nadničari) koji nadničare u tabačkom poslu uz neznatnu zaradu od četiri groša (64 helera) na više.

Ahija, age i iščije sačinjavaju pravo tijelo tabačkog esnafa, a ostali ne, dok ne postignu testir. Testirom postaje od šegrta majstor (iščija) ako se javno pred ahijom, agama i drugim odabranim iščijama posvjedoči da je potpunu nauku za tabački zanat postigao, a pri tom je pošten i vrijedan.

Za testir dobije novoproizvedeni iščija od svoga iščije klupu za čišćenje kože, demir i na komadu kože urezan od ahije njegov vlastiti nišan (obilježje za kože) kojim se smije samo njegova koža u buduće obilježavati i koji mora čitav esnaf poznavati i za njega uvažavati.

Tabački se testir po starom načinu podijeljuje društveno i javno dovom i gozbom od novoproizvedenoga majstora. Nu danas biva to i bez gozbe, samo pred majstorom, moguće još i uz ahiju.

Ahiju između sebe postavljaju tabačke age i iščije. Vlast današnjeg ahije u tabačkom životu mnogo se razlikuje od vlasti starog vremena, a i dužnost im je sada jednostavnija i lakša, jer pojedinac kao aga i iščija vodi svaki sam brigu o svom radu i imetku.

Nastaviće se…

Izuzetan opis visočkih tabaka iz 1901. godine (I dio)

fb-share-icon0