Bio u nas jedan mudri dedo i taj ti je dedo odgojio unuka, vrijednog i pametnog ko što je i sam bio. Završio unuk škole, više pa i najviše i kad je trebalo da se zaposli pravac Njemačka, jer u nas ti posla nema za svakoga ko što i sam znaš. Žao mu bilo dede...
U životu ljudi naviknu na udarce i podmetanja, ali sve to ostavi trag na njima. Ne budu oni isti ljudi koji su nekad bili. Promijeni to njihova razmišljanja i osjećanja, promijeni to njihove navike. Nauče da uvijek ima onih koji se prema njima ponašaju kao da su iznad njih, ali puste da vide dokle će...
Neki dan, kad sam ono stao s komšijom Zulfom, dođe mi moj Kemica, čak sa Dolac Malte u svom Golfu dvojki. Otvara i druga vrata, kontam, more bit’ je i Muneveru poveo, kad iz avta iskoči nako pašće. Šta je to moj Kemale, hoćel’ ujest’? – Eki njega, jok, ba Uzeire, ovo ti je sad...
Ponekad, znajući da si u pravu, želiš drugima sve u lice reći, sve argumentovano dokazati ali onda shvatiš da to nema smisla. Neće te htjeti slušati, zapravo pravit će se da te slušaju, ali će se isključiti, držat će se samo svoje strane priče. Ponekad znajući da si u pravu shvatiš koliki je osjećaj slobode...
I tako ti je u nas već godinama: Vrane nam poturaju pod kanarince, laži pod istine, diplome se daju za neznanje, duše za imanje, priznanja za jednoumne i jarane, pametne istjeruju iz pameti, vjerne iz vjere, a mladost iz države… nimukaetlije. Uzeir Hadžibeg
To nije nikakva teorija, to je čista fizika jer čovjekov život ima prostora samo za određeni broj ljudi, a na svakom je da izabere kakve osobe tu želi. Provodite li vrijeme s onima koji vas psihički iscrpljuju, kraj kojih morate birati riječi i trebate stavljati masku na lice jer vas ne prihvaćaju ovakve kakvi jeste,...
Takvi su ti roditelji; sve što nisu imali, mogli i umjeli da im je da im djeca imaju, mogu i umiju ko da ne znaju da svak ima svoj život i svoju nafaku sa kojom je rođen i za kojom ide, po određenju vođen srcem i pameću. I sve bude kako biti mora, a roditelj...
Kad je insan pošten i nije plaho gladan nekako mu život prođe u uvjerenju da je vazda do'nji. Tek pod stare dane skonta da mu se isplatilo i da nejma Bog zna šta za ostaviti, ali zato ima za ponijeti kada pođe sam tamo odakle je sam i doš'o. Uzeir Hadžibeg
Kada ih nazovete pravim imenom neće vam biti jasno kako ste se nekad mogli zbog njih brinuti. A još više od svega pitat ćete se koliko vam je vremena trebalo da shvatite da se beznačajnim stvarima ne treba opterećivati. Gledat ćete sve one stare brige i glasno se smijati sebi i svemu onome nad čim...
Sinoć, kad se vraćah s jacije namaza, ugledah na jaliji se iskupili naki momčići pa se sjetih kad bi se mi, birvaktile, ‘vako iskupi na istom mjestu, a otale jal’ u zijan, jal’ u sevdah i ašikovanje. Gledam. Meščini ne znam nikog. Da su him matere i očevi s njima znao bi, ‘vako ne znam,...