Foto: Ilustracija/klix.ba/Djeca u opkoljenom Sarajevu Bosna ko Bosna. Svašta je nešto tare, a ništa je satralo nije. Uvijek se pridigne, iz pepela iznikne ljepša nego što je bila. Tako je valjda zapisano. Nisu džabe derviši hukali, a hodže učile Ajetulukursije da joj nijedan dušmanin ne mere ništa. AlI što dušman ne mere moremo mi sami....
Kad ono nešto insana krene pa se sve složi i dan se skocka kao za izložbe kakve: Probudiš se naspavan, Fata ne ronda nego cvrkuće ko bulbul pa ti kahva bude slađa, makar je i ne šećerio već odavno. Popije se rahat, i Fata ode u avliju, a ja već naložio vatru da poprži onu...
Šta je god bilo na dunjaluku do sad, a bilo je svašta, svakakvog zla i belaja što su ljudi ljudima nanosili, uvijek, poslije svega svane novi dan, rode se novi ljudi pa i sunce zasija i život se nastavi sve dok Israfil ne duhne u suru i ustane sve što je do tada živjelo i...
Evo dođe nam i Bajram, a ja, pravo da ti velim i nejmam neki osjećaj, more bit’ zato što u mene Fata ništa ne devera neg’ o'šla u granap i donijela baklava, ružica i hurmažica u nakoj plastici i sve mi se k'o nešto pravda: – Ko će razvijat’ na ovom vaktu kad sve imaš...
Birvaktile su ljudi pratili znakove i vjerovali u predznake, biva predodređenja, pa kad bi list rezdelije napali crvi bio je to znak da dolazi neki veliki belaj. Niti više ima rezdelija u nas, niti ljudi da prate i čitaju znakove šta nas slijedi i šta nam je deverat. Kako god dever je dunjaluk i vrijeme...
Otkako se dunjaluk smanjio i sav stane u ovaj pametni telefon, sve postade blizu i ko jaje jajetu slično pa svak svakog more vidjet i razumjet, a niko nikog ne mere više očima gledat, a kamo li skontat kako mu je i šta mu je. I sve što telefon postaje bolji i pametniji insan,...
Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični. Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi,...
Neki stari trgovac u potrazi za vodom je svako jutro odlazio na izvor gdje bi napunio svoja dva glinena vrča i odnosio ih na ramenima kupcima u grad. Jedan od tih vrčeva bijaše napukao i zato je gubio prilično vode do odredišta, a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade. Cijeli, noviji vrč...
Legenda kaže da su se jednog dana Istina i Laž srele na putu. – Dobar dan, reče Istina. – Divan dan, reče Laž. Istina zastade da vidi da li je to tačno i bi tačno. – Divan dan, odgovori Istina. – Još ljepše je jezero, reče Laž. Istina ponovo provjeri da li je to tačno...
Obično biva tako da se meni, po završenom poslu, veoma žuri kući, i radije u kuću uđem gladan nego da u putu zastajem zbog trbuha i zalogaja za kojim on žudi. E, života mi moga, onog što je prošo i ovog što ga je malo preostalo – sa Krajinom tako ne ide. Moglo bi se...