Baš smo ti mi, starinski insani Allahselamet, ne meremo nikad bit rahat pa eto ti. Ne umijemo, šta li? Povazdan moramo nešto dumat, jal unaprijed, jal unazad. Svuđi ti nas ima osim tamo đi treba, biva, sad i ovde. I dok normalan svijet konta đi će se rashladit, pored kake rijeke il u planinini, a...
Ima li mi išta jadnije od predvidljivih ljudi što se satraše da iz svega izvuku neku, makar najsitniju korist. Baš kao da igraju karti, varaju nevješto i povlače vazda iste poteze koje može predvidjeti svaki ozbiljniji igrač, ali oni i dalje igraju, biraju i pobjeđuju naivne sve dok jednom sami sebe ne izigraju i ne...
More bit su ovi ljudi što zulum na dunjaluku čine, sve kvare, samo sebi grabe i sve hoće samo za sebe, ona ista djeca što se nikad nisu znala igrati, pa kad im neko baci loptu, ne vrate je neg je zadrže, jal odnesu kući ako je njihova. More bit je to ta sorta koja...
Stado malo sa Mutetom na sokaku, kad eto ti Salema iz stranke, a ha Salem đe zastane počne se svijet iskupljat ko da je on kome zabremedet, a bome i jest dok je god u stranci i na vlasti. Nešto kontam, more on čitavom dunjaluku bit zabremedet, ali mahali neće ni ne mere nikad, ko...
Kad se šta fino na sofru metne što smo plaho begenisali, a nije moglo doteć svima, mati bi reci: “Jedite vi djeco nisam ja gladna.” Ili bi uzela nešto od juče, jal pekjuče što nismo mogli pojest, a nama veli: “Žao mi da se ne baci.” Tek kad smo dobili svoju djecu, svaki put kad...
Pijemo sabahile kahvu u nas na čardačiću, zima u sred juna, sve ko da mi nosnice zapahne miris snijega sa planina, a ja nešto dumam o riječima. Nije džabe zapisano da je riječ prva nastala pa onda sve ostalo, jer što riječ more napravit dobra, a još više zla to ni misao ne mere sve...
Pronikni u svoje misli “Ko sam ja?” – upita mladić Starca. “Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasnit ću ti jednom pričom.” “Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.” “To su tata i mama.” – misli nevino dijete. “To su ljubavnici.” –...
Počeo sam se plaho sikirat’ za u mene mi Fatu. Ustanemo na ručak i ne meremo plaho ni pojest’, malo tarhane sa somunom i eto ti. Uzmemo po šaku tableta, a Fata se spremi i ode sa jaranicom Sađom učit’ rahmetlijama Mukabele i Jasine po sarajevskim džamijama i nejma je povazdan. Ko kad je iza...
Ne rađamo se mi džaba i ne umiremo sami. Između toga kao da imamo nekoga da nam smanji ili uveća patnju na ovom dunjaluku, da nam ga osvijetli, kad ga neko zamrači. Mi zasjeli, oturili ko da ćemo vječno ostat, i mi i sve naše, a kroz život prođeš baš ko kroz vratničke kapije, a...
Nekako mi prvi dan Bajrama bi mrven veseliji od onog iz 94. Da mi ne dođe onaj moj hrsuz vala bi mi samo tuga i žal ostali za onima kojih više neima. Ne dade ugursuz svakakvim mislima da me obuzmu već me namah sa vrata poče nasmijavat i raspamećivat: -Šta je ovo Beže, neko Bajram...