Ova zima me plaho podsjeti na nekadašnje zime kada su se ljudi sazivali i zbijali jedni uz druge na sijelima i druženjima, kada su se pričale najljepše priče i šale dok se iz užarenog šporeta širio miris pečenog krompira, na pole izrezanog, i dobro posoljenog. Ljudi su bivali sve veseliji znajući da će se ubrzo...
– Vala si i ti našo, Uzeire o čem ćeš pisat. Veli mi Fata sabahile pri kahvi u nas na čardačiću. Daj ti narodu kake razbibrige i bresposlice, dosta him je njihovih belaja, još him ti stao na muku pristajat. Piši Uzeire kako smo se birvaktile plazali niz sokak. Sjećaš li se kad si ono...
Pijemo mi sabahile kahvu u nas na čardačiću, šutimo i čekamo kad će se ova magla razići i kad će nam se grad ukazati. – De nam Uzeire malo radio odvrni da čujemo štogod. Veli Fata. Vrtim ono kolo taj vakat neće li naletiti nešto uhu ugodno. Jok ono. Prošo Varšavu, haman i do Vašingtona...
Ovo je priča o Mevli sa Mejtaša koju više ne pamte ni najstarije Sarajlije, a koja je, birvaktile, usvojila svoje rođeno dijete, a sa`š čut i kako. Mevla ti je plaho fina curom bila, pa se za nju i njezinu ljepotu pročulo na daleko. I kako to biva, kad te dragi Allah plaho obdari s...
Kako insanu more zinut gu`ica za zlatom, tako mu se može srce raširiti i duša raznježiti za onim što je srcu drago. A da nije zlato sve što sija živa je istina, a saš čut` i kako: Dojde u nas kona Đulsa da posjedi, nije odavno bila. Ispija kahvu, priča sa Fatom i taj vakat...
Kao da su u ovom vremenu ljudi osjetili da mogu biti slobodniji više nego ikad do sad, pa smogli hrabrosti da se oslobode okova vlastitog života, svega što ih tišti, od bračnog druga pa do najboljeg jarana koji je uvijek u problemima i koji uvijek samo traži i treba, a nikada ništa ne daje. Slobodni...
Šta je god bilo na dunjaluku do sad, a bilo je svašta, svakakvog zla i belaja što su ljudi ljudima nanosili, uvijek, poslije svega svane novi dan, rode se novi ljudi pa i sunce zasja i život se nastavi. Sve dok Israfil ne duhne u suru i ustane sve što je do tada živjelo i...
Kad bi insan, ned'o Bog, mog`o birati da se rodi u nekom drugom vaktu, vala Mula Mustafa onaj tvoj vakat ne bi nikada izabr`o, kao što ni ti ne bi ovaj moj. Što bi latini rekli: “Ljubav prema svojoj sudbini ma kakva ona bila.” Biva, insan najvoli sebe i svoj život pa ondar sve ostalo....
Ovdje insan može svašta čuti i vidjeti, al ako ne odeš na pijacu neš ništa ni znati. Spremim se i polajnak, sve nogu za nogom. Nisam ni do Peštinog granapa kad onaj moj hrsuz pridame. – Sjedaj Uzeire, ako ti se ne žuri! – Ne mere insan ni noge protegnut od tebe. – Ko noge...
Kakav je insan takvi su mu i dani, pa i ponedjeljak, bezbeli. – Znas li ti Uzeire kako ćes prepoznati pravu damu iz mahale? – Jok ja, šta je imam prepoznavat. – Umije na štiklama kaldrmom. – Kako znaš ugursuze koja umije koja ne umije? – Pa kod ovih dama što ne umiju vazda oguljene...