Ima li mi Sakiba, mujezina, plaho je umio okuisat’. Nekom dragi Allah da glas, a nekom da nešto drugo, a taj neće to svoje što mu je dato neg’ da mu je to što nejma. Tako i Ismetaga iz gornje mahale. Sva tri smo zajedno išli u mejtef, a imali smo efendiju Vejsila, kod kog’...
Bio nam Fatin dajdžić, Hamo iz Šve’ske, onaj što mu je mali hašarijast, pa ga ja nagovorio da ga osuneti neće li se smirit’. Doš`o sam, a ja ga i ne pitam za malog, znam da će mi sam rijet’. – Nisam ga htio dovodit’, reko’, da se u miru ispričamo. Otkako je doš’o samo...
Možda ti je neko jednom rekao kakav moraš biti i prihvatio si tu činjenicu kao neporecivu istinu. Ali da li je to baš tako? Koliko je ljudi – toliko je puteva. Koliko je naravi – toliko je ličnosti. Kako se osjećaš kada se smjestiš u nekakav kalup? Njegovati svoju originalnosti nije samo tvoja mogućnost, to...
Asli je ovaj mjesec posto mjesec sapiranja grijeha. -Mogu li se grijesi saprat? Pita me nekakav. -Bezbeli da mogu, ali ne kako si ti zamislio, sad ih saprat pa onda opet rahat u grijesima uživat do slijedećeg posta, biva ti najpametniji pa hajruješ i na ovom i na onom svijetu. Plaho se narod zabavio sapiranjem...
U današnji vakat svaka se riječ mjeri i premjerava i u svakoj se, meščini, neko nađe i zahatori. Svak na svoj način sluša istu priču, a svak drugačije čuje i razumi. Svak samo gleda imal đi mene u tome. Bezbeli da se i nađe, ako se traži dlaka u jajetu. Pitam se jel gori onaj...
Ima svakakvih roditelja, a bome ima i svakakve djece i to od finih roditelja, pa ti njega ne mereš odgojiti taman da mu čitav život govoriš i pokazuješ ovako, ono će onako, biva po svome i sve uz inat tebi, jer što ti more uraditi onaj što ga voliš, to ne mere ni najveći dušman...
Veli meni komšija Hazim s teravije: – Vala mogo sam i ja, komotno u ovu današnju politiku. Bezbeli da si mogo, ko i svak’. Jazuk što ne primaju nas pemzionere, ubilo se za besposlice. – Prije si moro, veli znat govorit, a sad moraš znat šutit, a niko ne umije tol’ko dobro govorit kol’ko ja...
Hotio sam vam ne kazat’ za tetka Sabahudina, Bahu sa Hreše, al’ kako je dragi Allah propis’o da ništa nemere ostat’ sakriveno na ovom Dunjaluku, a bome ni u meni, haj da vam i to reknem… U mene bi mati vazda reci: „Onaj naš babo Atif, vazda bi nam govorio; Udajte se šćeri, samo nemojte...
Uz sokak niz sokak povazdan i najednom insan zapadne u ćorsokak. Ne mere ni tamo ni vamo, a ja ti se spremim, pa kod Emina i Eminovce da malo sa Eminom pošutim, a s Eminovcom koju promuhabetim. Ha uniđeš u Emina i Eminovce, ko da si u tekiju unišo, obuzme te nakav mir jer znaš...
Valahi Uzeire, što je ovo nešto zamodalo, a ovaj narod prima sve tuđe, draže mu neg svoje. Veli mi Fata, sabahile pri kahvi u nas na ćardaćiću. O čem ti to bonićko? Ma stalno me zove ona Alma Zlatanovca da dojdem u nje na kahvu, kontam, šta ja imam sa njom pričat, ona je puno...