U mene amidža Hasan klao kurbane i govorio: “U životu moreš biti na dva mjesta, ovde đe smo mi ili dole đe je sad ovaj bekan. I dok ti gubiš vrijeme u prenemaganju drugi će odlučiti za tebe. I znaš kad ćeš to skontat? Kad osjetiš nož pod grlom, a more bit nećeš ni tad,...
Sa`će nam i Bajram, ako Bog da, a ja, pravo da ti velim i nejmam neki osjećaj, more bit’ zato što u mene Fata ništa ne devera neg’ o’šla u granap i donijela baklava, ružica i hurmažica u nakoj plastici i sve mi se k’o nešto pravda: – Ko će razvijat’ na ovom vaktu kad...
Nas nisu nikad plaho mazili nit su se ustručavali da nam pokažu u kakvom svijetu živimo i šta nas sve čeka u životu. Još ko maksum sam zavolio životinje, a da Bogdo nisam. Mili Bože radosti moje kad nakav seljak dotjera ovcu zavezanu na kanafi u našu avliju, i još kad rekoše, sine Uzeire, ovo...
Nešto razmišljam o riječima i onima koji ih izgovore, a da plaho ne misle šta kažu i kome, pa ih taj kojem su rečene, ako je osjetljiv i lahko ranjiv, dugo nosa i uzgaja u sebi, baš ko kakvu bolest. Nejse. Mi smo svojoj djeci najviše govorili i ponavljali da jedu, da uče i da...
Nama su često znali rijet: Malehna je dječja ruka i malo u nju stane, ali je radost golema. Biva podajte nešto djeci, makar bogdu, i obradujte ih. Tako meni ostade za čitav život, ha vidim kako dijete namah se mašim za džep, a u džepu, u mene, vazdan nakih boba. Tako i neki dan. Vraćam...
Bio nam Omer, čak iz Amsterdama, nije ti šala, pa će za Rogaticu kod svojih. “Može bit se nekom učini da je svugdje bolje, lakše i ljepše neg’ u nas, Uzeire, i sve što trebaš uradit je bit tamo negdje, daleko odavde i riješio si sve brige.” – Bezbeli da nije, moj Omere, samo tokmak...
Veli meni Fata na sabahu: – „Da hoće vala opet zahladnit pa da one curetine pokriju pupkove i da hoće opet kaka jaka kiša udarit nek him izapere ono sve sa lica što su nabakamile i nacrtale. Nisam se smjela ni u špiglo pogledat kamo li šta drugo, namah bi nana na me zagalami,: “Ne...
Priča se kako je Nasrudin Hodža jednom bio kod jednog bega kao gost na ručku. Između ostalog dođe mu na pamet i zaišče da mu donesu malo sira, te počne sir hvaliti i reče: „Sir je veoma lijepa stvar, otvori ištah (apetit), iza njega slatko se voda pije, kud god čovjek pođe, lahko ga može...
Lahko je s ljudima u današnji vakat, jel ti nešto nije lego samo ga u stranu gurneš i on namah skonta i nejma ti ga više. Prije je bilo drugačije. Mogo si ti njemu u lice rijet da ti nije lego, džaba, eto ti ga opet oko tebe se uzvrtio dok ti ne popustiš i...
Radio jedan Amer dokumentarni film o bivšoj državi pa mu neko, među njenim kultnim mjestima, naveo i Psihijatrijsku kliniku na Sokocu. Ona jeste u jugoslavenskom tzv. javnom mišljenju imala simbolički i kultni status, ali naopak i težak. Doživotni stacionar za najteže bolesnike – metafora za mjesto sa koga nema povratka. Zastao na onoj raskrsnici, prije...