Volim predvečerja U kasno proljeće Kad žubori rijeka Probude mirise Šekajeta, hadžijorgovana I ruže džulbešećerke Iz visočkih avlija. Kad čuješ da Sevdalinka i cvrkuti ptica Ovdje još nisu Izumrli. Treba znati postojati Kao tišina U sred vjetra. Treba znati osjećati Ljepotu duše Ovog grada. Tad vidiš sunce Rađa se na Percu pa polahko niz Keriju...
„Ili grmi il’ se Zemlja trese …“ Niti grmi nit’ se Zemlja trese, već tišina priča priču za ljetopis, za svoje savremenike razasute po budžacima. Sve se urotilo protiv naivne dječurlije, čak su ostala i bez teme za svoj dnevnik. Čemu vrijeme kad omladina nije u vremenu! Prazna epoha likuje svojom pobjedom. Tom Sojer ima...
Odlaze ljudi. Odlazi jedno vrijeme u nepovrat. ljepota umjetnosti je neprolazna. Baš takva je pjesma NEGDJE U ZATIŠJU. Mi koji smo živjeli u sretnijem vremenu kada su našu mladost obilježili Indexi, Ambasadori, Jadranka Stojaković… tužni smo beskrajno, jer nas je u protekli petak napustio Želimir Altarac Čičak. Čičak, taj vječiti mladić se još kao srednjoškolac...
Nalazeći se na životnoj prekretnici, sa nedostatkom preciznog plana kako i gdje graditi svoju budućnost, Visočanka Alisa Mujkanović sasvim slučajno u sebi otkriva sakriveni talenat, a potom i želju da se izgradi kao uspješna kreatorica i već poznata poduzetnica. Praveći od vune asesoare, igračke, prostirke i sve što joj se pojavi kao inspiracija, Alisino ime...
U vrijeme kad Visokom u sportskom smislu baš i ne ide, volim se prisjetiti rečenica iza kojih i danas stoji „Dobra duša, vedro lice s Plješevice“, golman veteran sa Zbilja sa stažom među stativama dugim stotinu milja. Sabahudin Sabo Fejzić- Crni Panter godinama uporno tvrdi da sve treba uložiti u sport i mlade visočke talente....
U nedjelju, 21. marta, obilježen je svjetski Dan poezije, ali ja nikada ništa nisam voljela samo jedan dan. Ljubav je osjećaj za vječnost. I morala sam ove dane iznuđene samoće pretočit u pjesmu Zidovi svakidašnji. Tako bih rado poslala je Billu Gatesu sa gratis fotografijom bureka ispod sača u bakrenoj tepsiji. Neka gleda i nek’...
Kucaju li u mojim grudima dva srca ili se ovo jedno rastočilo na vrijeme prošlo i ovo koje živim. Ne dotiču se ona. Pokucaju na vrata nekih noći bez sna ti hitri koraci i miris kože. Čujem zvono na kapiji obućare. Mirišu vrući somunćići sa uljem. Ferid, Muharem, Sabaheta, Sadeta, Emira, Ekrem, Ibrahim, Nijaz, Nermina,...
Kroz ovaj vaz inša-Allah govorim o ulozi majke, sa posebnim osvrtom na moralnu, plemenitu, vrijednu i skromnu majku Bošnjakinju, koja je kroz sve nedaće i iskušenja u našoj lijepoj Domovini Bosni i Hercegovini prošla kao simbol svih moralnih vrijednosti i svaka naša majka i nana su institucija za sebe i one zaslužuju da se o...
Pjesma o Nur hanumi nastala je jednog predvečerja ogrnutog sjećanjima i toplinom. Posvećena je Fati Handžić, kćerki Salke i Habibe Handžić. Stariji Visočani su je poznavali kao Džananovića Fatu, jer je većinu svog života provela u kući dr. Hajrudina Džananovića i njegove sestre Fahire. Bila im je domačica, sestra, kćerka, najodaniji prijatelj. Jednostavno nisu mogli...
Moj brat i ahbab Faruk Mudželet, već duže od sedam dana kako je teslim dušu učinio, tako nekako i toliko nekako sam i ja sa svojom porodicom u izolaciji i borimo se s opakom pošasti – Covid virusom. Piše: Muhamed Velić Uopće nije bezazleno. Štaviše, radi se o ozbiljnoj pošasti i bolesti, Allah da sačuva...