Amire, nisam imao namjeru još pisati, nemam dovoljno materijala, ali me neki Azem iz komšiluka isprovocirao pa ću nekoliko rečenica zveknuti, a on neka konta koje imaju odgovor na njegovu radoznalost. Naime, isti je prije pola godine, u jeku pandemije, uspio odlepršati u Australiju onako kućile, a sad ga opucala nostalgija gore nego najavljeni led...
Bezobranici ili bezobraznice u brend radnjama kupca će ubijediti da ima deformisane noge, stopala ili da obuću nosi na pogrešan način, na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme. Tekst nastao nakon brojnih pritužbi kupaca obuće koje su stizale u našu redakciju. U Visokom, među ostalim prodavnicama obuće, postoji i par prodavnica obuće koju plaćate jako...
Ranim jutrom mamu za skute i srećom ozarena niz prašnjave pute. Čudna je igra majskog vjetropira vijencu od cvijeća ne da, ne da mira. Veseli se veselje, sviraljka od vrbe i poneki slatkiš da zubi otrne. A mama je tužna – sjećanja je pate novi je Đurđevdan, a nema, nema tate. Ja bezbrižnog dana, igrarije...
Pred nama i iza nas su mubarek dani. Tišinom zavijeni. Sami smo sa sobom. Često otvorim vrata uspomena sa pozlatom. I uvijek osjetim isti miris i vidim istu svijetlost koja se razlikovala od drugih dana u godini. Vidim draga lica kojih više nema… Preko puta naše kuće stanovali su Sinanagići, Bahrija i Mustafa. Imali su...
Biće da je bilo poznodecembarsko predvečerje ’92. kada smo efendija Mehmed i ja krenuli uz Bjelila. Ja kući, a on nekud na sjever, tačnije, gdje mu glava – tu mu i konak. Nije nas umorila uzbrdica od tridesetak stepeni, ni nastavak jučerašnje gladi koliko strepnja od iznenadnog granatiranja, jer je jutrošnja kanonada napravila pravi metež....
O učitelju, ne čekaj nas! Poklanjamo Vam sve stolice i tablu čistu, danas budite redar, očistite nam bistu, čujemo odjekuje, još uvijek, „eci peci pec“ i nadahnuto plače zalutali kec … roditeljski ne sazivaj, nema ko nam doć’ u tišini maštaj dok ne padne noć, ispiši našu zadaću, stavi smijeh u nju, tema je lahka...
Čudna sudbina svojim biljegom obilježi insana onako stihijski i usput, ne birajući ni mjesto ni vrijeme, zvekne suhi pečat ispod kojeg piše – ne oklijevaj, to si ti. Sudbinske igrarije ne zaobiđoše ni Admira u Vratnici, nanjušile preciznu ruku, oštro oko, nešto estetskog dara i sve to vješto upakovano u etiketu: majstor svoga zanata i...
Snaga ljudskog duha ponekad može dostići nevjerovatne visine nemogućnosti i sopstvenog Olimpa. Ramazan je prilika da se čovjek resetuje, da napravi unutartjelesnu katarzu, da poništi sve loše i virusno što se učahurilo u porama njegovog srca i života. Snaga ljudskog duha i uma ponekad pobjeđuje razumska očekivanja, a zlo koje se nađe na putu, bude...
Volim predvečerja U kasno proljeće Kad žubori rijeka Probude mirise Šekajeta, hadžijorgovana I ruže džulbešećerke Iz visočkih avlija. Kad čuješ da Sevdalinka i cvrkuti ptica Ovdje još nisu Izumrli. Treba znati postojati Kao tišina U sred vjetra. Treba znati osjećati Ljepotu duše Ovog grada. Tad vidiš sunce Rađa se na Percu pa polahko niz Keriju...
„Ili grmi il’ se Zemlja trese …“ Niti grmi nit’ se Zemlja trese, već tišina priča priču za ljetopis, za svoje savremenike razasute po budžacima. Sve se urotilo protiv naivne dječurlije, čak su ostala i bez teme za svoj dnevnik. Čemu vrijeme kad omladina nije u vremenu! Prazna epoha likuje svojom pobjedom. Tom Sojer ima...