Ne kontam, ili je moj IQ utanjio kao prevoz putnika našim željeznicama; kako negdje prvi, negdje drugi, a negdje treći talas ove virus-pandemije. Negdje se ustoličio po zamišljenim koordinatama kao septembarski anticiklon. Ko bi mi ovo pojasnio i kazao koliko ima tih talasa na repertoaru Svjetske zdravstvene organizacije, uradio bih mu besplatno predizbornu kampanju. Znam,...
Ponekad me odvedu snovi svjetlostima Pariza. Opojni mirisi. Glamur. Neprospavane noći umjetnika ovjekovječene na slikama čuvenih slikara stoljetuju u muzejima. Ne dišem. Bojim se urušit će se čarolija. Na obalama rijeke Sene puštam svoje srce da nestane u žuborima. Na klupi u jednom od mnogobrojnih parkova slušam ptice izvode šansonu… Nije mi žao što moji...
Satima pokušavam objasniti vjetru Da na putu do mene Uzbere grozd sunca Svjetlošću nevinom Da ukrasim ti lice Duša je ljubavlju topla Lakše mi je Nego riječima Opisati ljepotu Jedne mladosti Koja se igra vremenom I puste duše Uči Kako se može Koračati srcem Sa snom u naručju Sve znam Sve osjećam Sve živim Ali...
Odlazi ljeto. Nismo bili u nekoj ljubavi. Ono vrelo. Moje srce pomalo oronulo, tražilo je hlada. Oduvijek sam znala obojiti dan lijepim. Muzikom. Lijepom pričom. Dobrim filmom. Odavno nisam slikala. Počinje da mi nedostaje onaj osjećaj ushićenja kada napravim prvi potez i kada na kraju odšutim oslikani trenutak. Nikada nisam bila dovoljno dobra u tom...
Mi moramo čuvati vlastite junake. Ne smijemo ih zaboraviti. Dok drugi svoje izmišljaju (Marko Kraljević) ili ih prave od dokazanih zločinaca sa nedokazanom hrabrošću (Draža Mihajlović, Ratko Mladić, Radovan Karadžić…), mi svoje istinske heroje prepuštamo zaboravu. Ako nastavimo tako, obit će nam se o glavu kao i mnogo puta do sada. Pa gdje su te...
Sad bih trebala u treći. Spominju mi neku SOS-tetu. Nikad mi nana i dedo nisu pričali da imam tetu, a čudno joj i prezime. Živi u nekakvom dječijem selu, samo Bog zna gdje je to. U prvi me vodila nana – bilo je vragolija. U drugi dedo – kao dva dobra drugara, ali mu učiteljica...
Septembar je pred nama. Vraća me u djetinjstvo to prezrelo sunce, ti prohladni plamičci vjetra i sjenke tužnih kiša koje ne volim. Pogledam kroz prozor davnih vremena. Neke slike nikad ne izgube svoj sjaj. Neki ljudi nikad ne iščeznu. Košulja bijela. Svijetlo odijelo. Šešir. Štap. Korak pomalo usporen. Pogled dostojanstven. Blagi naklon pri susretu i...
Posmatrala sam je dugo. Umjetničku sliku Sabahudina Dine Limo na kojoj je ovjekovječena zgrada Vijećnice. Vratila me je u djetinjstvo kada sam sa nestrpljenjem iščekivala svog rahmetli oca Huseina da se vrati sa seminara u Sarajevu. Jednom nije imao vremena obilaziti dućane, pa mi je donio razglednicu. Na njoj je bila veličanstvena zgrada. Vijećnica. Bila...
Miris bestilja i zrelih šljiva podsjeća nas da blizu je jesen. Kako ispratiti ljeto? Najbolje pjesmom… Trećeg petka po Aliđunu dan je tradicionalnog narodnog veselja koje se obilježava na Gromiljaku kod Kiseljaka, a datira od prve polovine XX stoljeća. Na hadži Bešlijinoj ćupriji je veselje tokom cijelog dana. Dolaze ljudi iz dijaspore. Koriste jedinstvenu priliku...
Odavno nisam postigao originalnije distanciranje od sebe kao danas. Ne volim solo-komade, ali distanca se mora poštovati, bar ona socijalna (ko bi mi pojasnio naziv ovog distanciranja platio bih mu kafu), a psihološku ne znam vrednovati, jer nisam psiholog, ja sam polukvalifikovani bubnjar za turbo folk-pozornicu. Da li sam ovo ispravno napisao, malo je zanovjetli...