Ta 80. godina prošlog stoljeća bila je tužna. U maju je preminuo drug Josip Broz Tito. U septembru sam zakoračila u novi život. Upis u srednju školu bio je bolan. Baš te godine su ukinuli gimnaziju, a uveli usmjereno obrazovanje. Ekonomska škola nije bila predmet mog interesovanja. Drugog izbora nije bilo. Smjenjivali su se profesori....
Prvi ponedjeljak nestašnog septembra, još za rose, utjera još nestašniju dječurliju u školu. I mene sa ostalima, nema izuzetka. Započete vragolije i maskirani pubertetli-snovi ostadoše pred vratima. Dobro poznata lica poprilično preplanula i za nijansu mudrija nego proljetos kao po komandi okrenuta prema friškoj tabli i tišinom umotana čekaju da se nešto desi. Zadnja klupa...
– Nemoj motikom niz sredinu vrste, siječeš krompir, imaćeš kalje za pola mahale, izdaleka i naokolo, nježno, drži motiku na ruci! Dijete poluglasno ponavlja maminu rečenicu približavajući je originalu koji je skrojen tačno prije dvije godine na ovoj njivi tihog jesenjeg popodneva. Mati pritisnuta tišinom svojih strepnji grabila je vrhu njive – pa ponovo. Curica...
U kasnu ramazansku večer, kad utihnu ezani, ožive sokaci u mojim mislima i dječaci što na daskama pronose somunčiće, uzvikujući: Vreli, vrući somunčići… vreli, vrući somunčići! Poželim da sam ponovo dijete i da čekam na pekari u redu, kao što nisam nikad… Godinama sam prolazila pored pekare na Kraljevcu. Zvali smo je Ćamilova pekara. Ja...
Nisam ovako zamišljala dvadeset i prvo stoljeće. Tužno. Teško. Siromašno. Krv. Blud. Razbojništvo. Raseljeni ljudi, porušeni domovi. A Bog je jedan. S prvim dahom kojim te je darovao odbrojani su ti koraci, nafaka, određeno mjesto privremenog boravka. Određeni ljudi sa kojima ćeš boraviti na ovom svijetu. Obdario te umom i razumom. A ti nisi zadovoljan...
“Plug i mač su produžetak ruku, mikroskop je produžetak očiju, a knjiga je više od toga, ona je produžetak pamćenja i shvatanja,“ … posluži našem komšiji da na 374 stranice knjige “Ispiranje duše“ priča i ispriča naše, vaše i njihove živote, grdobu od životā, zatečenih i zatočenih u Žepču devedesetih godina. Edhem Edo Isić, kako...
Nekako iznebuha Hurema poklopi emanet da svoje vizije i luda sanjarenja nadogradi daleko na jugu, u kairskim školama što propuste zanesenjake kroz sito i rešeto – pa kome opanci, kome obojci. Hurem sklon avanturama, čije značenje ni on sam nije znao precizno definisati, odleprša sa zemlje bosanske na tuđi jug da spozna nepoznato, izvaga volju...
Previše se kiše spustilo u ovom proljeću. Svaki put kad sitne kapi pokucaju na prozor ja pomislim kako Mišo Marić piše pisma i šalje ih na jug. Nije mi se dalo da usnim uz njegove stranice Mostarenja. Godinama želim tu knjigu, a gradu nemam gdje da je tražim. Noću sjećanjima šetam gradom. Svijetle izlozi kojih...
Neukroćena sudbina razvuče život Hajrudinov u dva vijeka i rasteže maštu od višegradske do čekrekčijske memli-samice. Isprebijane uspomene blijede pod hladnim Suncem, samo ih s vremena na vrijeme tišinom probudi povjetarac što doleprša sa umorne Drine. Ganjaju se godine po labirintu od bora i kroje bilješke teško čitljive, sa mnogo simbolike i malo vrijednosti. Dobro...
Ranim jutrom mamu za skute i srećom ozarena niz prašnjave pute. Čudna je igra majskog vjetropira vijencu od cvijeća ne da, ne da mira. Veseli se veselje, sviraljka od vrbe i poneki slatkiš da zubi otrne. A mama je tužna – sjećanja je pate novi je Đurđevdan, a nema, nema tate. Ja bezbrižnog dana, igrarije...