Odavnina se Planeta tresla ili iz temelja ili tačkasto, historija bilježila koliko je znala ili kako je htjela. Smjene generacija u epicentrima smjenjivale pravila života i smrti i epidemijski ih širile po dunjaluku. Epizode sa puno, vješto upakovanog, horora su završavale – nastaviće se … Krajolik bosanski i čeljad nedoraslu nijedna kataklizma ne zaobiđe; ako...
Sad bih trebala u treći. Spominju mi neku SOS-tetu. Nikad mi nana i dedo nisu pričali da imam tetu, a čudno joj i prezime. Živi u nekakvom dječijem selu, samo Bog zna gdje je to. U prvi me vodila nana – bilo je vragolija. U drugi dedo – kao dva dobra drugara, ali mu učiteljica...
Natovaren neizvjesnošću bezvoljno sam promicao kroz šumarke u čije se krošnje već počeo taložiti mrak, vjerna izvidnica noći, koja u nepoznatom krajoliku ne obećava ništa dobro. Svježe utabani puteljak s vremena na vrijeme pokaže svoje obrise i bezobzirno nestane sa vidika kao da se plaši topovskog zavijanja što, kao veliki mudrac, opominje. Snage je odavno...
Svima nam je jasno da je ljudski pogriješiti, ali isto tako i da je ljudski izviniti se, međutim… – “Možda sam i griješila u nekim odlukama prvenstveno zbog toga što su bile sumnjive u vezi zakonitosti, ali sam dragi moji sugrađani to sve radila u vašem interesu, pa vas molim za malo razumijevanja. To što...
Nešto mi govori da je danas jedanaesti novembar, a godina je 2019. Da ne bude zabune – nove ere. Priznajem, nebitno je ovo što napisah, vrijeme i ne postoji. Znam da mi vjeruješ; ni mase, ni zapremine, jedino prelazi iz oblika u oblika iz metafizike u parapsihologiju, ili obrnuto. Prošlo pismo što sam ti pisao...
Čuj, migrantska kriza, a migranata sve više i više. Uvozimo nove automobile, ali na rodbinski pogon. Nisu mi sve ovce na broju – pozoba ih vašar. Ne krivim političare, već politikante. Turistički kapaciteti su popunjeni – kapacitetima. Naši fudbaleri imaju unikatnu taktiku – s klupe na klupu. Inozemna ulaganja su u ekspanziji – naročito radioaktivnog...
Čeljade sa plahovitom idejom izbudilo uspavane eksterijere utopljene u krnjave pejsaže, te ih namamilo da iz bližeg i daljeg komšiluka dođu u Zavičajni muzej na visočko sijelo i onako, s brda-s dola, naprave čaršiji portret u čijim stoljećima pomrse račun i oni sa oštrim okom i oni naukom obdareni. Izložba namjenske arhitekture sa uzročno-posljedičnom osobenošću...
Nekada davno na Aliđun sevdalinke su odjekivale dolinom rijeke… teferičilo se do kasno u noć. Djevojke lijepe, namirisane krišom su posmatrale momke, a oni uvijek zadivljeni njihovom ljepotom darivali su ih lizalom ili cvijetom ubranim u tuđoj bašti. Često su se sakrivale u obližnje njive i tu presvlačile drugu odjeću. Na Aliđun se haljine nisu...
Potucajući o kamenje što su ga prethodne noći granate razasule po putu bistrio sam dobro zapamćeni san i simboliku navodio na svoj mlin. Čudan krajolik u još čudnijem vremenu. Nekoga ću na bihuzur staviti, a neko će i mene – neka se održi ravnoteža, pa dokle li-kako li. Približavao sam se Bjelilima; tu se prekida...
70, 80, 90, … Muško-žensko, zdravo-bolesno, s penzijom-ili bez; to je ta grupacija sa kesom jeftinih lijekova i rolnom neodložnih računa. To je taj procenat koji se zalijepio za resorno ministarstvo i računaju prosjek. To je ta rezultanta izgubljene generacije ili više njih. To su očevi i majke u nevaktu, a za revoluciju ljudskosti nejaki...